10 osobina emocionalne gladi

Ako nakon čitanja ovih deset osobina štikliraš većinu, da ne kažem sve, verovatno nemaš samo fizičku glad već i emocionalnu glad. U tom slučaju svakako vredi razmisliti šta leži iza te famozne emocionalne gladi. Koju to emociju ne uspevaš da doživiš, nego ti je potrebna hrana koja će ti to omogućiti. Hajde da vidimo tih famoznih 10...

1. Javlja se iznenada.


Osećaj fizičke gladi javlja se postepeno i polako se povećava. Kao kad voziš auto. Crvena lampica na kontrolnoj tabli ne upali se odmah zbog potrošnje goriva. Kazaljka se postepeno približava oznaci „prazno“ i blagovremeno te obaveštava koliko još možeš da voziš i kada bi trebalo da sipaš gorivo. Dakle, nema izneneđenja. Kada je u pitanju emocionalna glad, crvena lampica se iznenada upali, bez prethodnog upozorenja. Kao da nešto gori. Pale se i ostale lampice i alarmi.



2. Osećaj urgentnosti.


Rezervoar se mora napuniti i požar pod hitno ugasiti. Pravac pumpa. Osećaj kao da ništa drugo trenutno nije važno, već je najbitnije da pronađeš pumpu i napuniš rezervoar. Nema čekanja. Mora da se pojede sad i odmah i dok se to ne desi ne možeš da se fokusiraš ni na šta drugo.



3. Prethodi joj neprijatna emocija.


Obaveštenja da nam se rezervoar prazni, zapravo postoje, al’ ih nismo svesni. Nakako to prolazi ispod tvog radara. Kao da se pokvarila signalizacija na tabli koja javlja nedostatak. Zato si i doterala do nule. Neprijatna emocija je ono što predhodi tom paljenju crvene lampice u slučaju emocionalne gladi. Nju ne treba posmatrati kao neprijatelja koga se treba osloboditi ili ugušiti, več pokušati da se od nje ne beži u hranu. Ovaj deo je najvažniji, jer ako u tom trenutku pokušaš da osvestiš tu emociju ona će biti kraljevski put do samog uzroka prejedanja. Kada se to razreši nikakava dijeta ti više neće biti potrebna.



4. Počinje u glavi.


Fizička glad oseća se u stomaku, emocionalna kreće iz glave. Zamišljaš određenu hranu i osećaj u ustima. Najčešće je to neka određena hrana. Slatkiši i testa su na vrhu te lestvice. Svako od nas ima neku posebnu čokoladicu, sladoled, picu, čips ili pecivo za kojim, u tom trenutku, osećamo nepodnošljivu potrebu.



5. Odsutnost.


Došla si do svoje toliko željene namirnice i krećeš da jedeš. Pažnja je negde drugde - na društvenoj mreži, tv-u, poslu... Svuda samo ne na onome što unosiš u sebe. Jedeš na autopilotu. Nekako kao da nisi svesna šta radiš i koliko si pojela.



6. Nema žvakanja.


Hrana se bukvalno guta. Kao da postoji potreba da se što pre ispuni želudac. Kao neka rupa koja zjapi u svom bolu i treba je što pre zatrpati. Nema se vremena. Često na terapijama savetujem klijente da počnu da žvaću hranu duže. Iako zvuči tako jednostavno, većina ljudi koji imaju narušen odnos sa hranom uglavnom guta hranu. Ovo je inače jedan od uzroka gojaznosti. Mi nismo bića koja uspešno vare komade hrane. Želudac može uspešno da vari samo onu hranu koja je u tečnom obliku i koja je pomešana sa našom pljuvačkom. Ne kažemo džaba kad nabacamo tako hranu da imamo osećaj kao da nam je stomak pun kamenja. Duže žvakanje je jedna mala navika koja će dobro uticati na zdravlje i na mršavljenje.



7. Brzo se jede.


Uglavnom se jede u hodu ili na brzinu. Nekada se krijemo od drugih, ali često se, zapravo krijemo i od nas samih. U tom trenutku kao da smo zamaglili svest i dok to traje treba što pre pojesti što veću količinu.



8. Sita si kad je tanjir prazan.


Prazna kesica čipsa, u kutiji nema više sladoleda, u tanjiru nije ostala ni jedna mrvica. Tada je kraj. Bol u stomaku nekada te natera na prekid unošenja hrane, nekada ga ignorišeš i jedeš i dalje, sve dok nema više šta da se pojede.



9. Osećaj trenutnog olakšanja.


Uh! To je to. Rezervoar je pun, požar obuzdan. Tanjir je prazan, a želudac pun. Sve je ok. Emocija koja je predhodila utišana je ovom akcijom. Kao da si se blago anestezirala.



10. Osećaj krivice ili stida.


Uprkos tome što je cela ova akcija prošla na autopilotu, nekako daleko od tvoje svesti i deluje kao da je uspešno završena, ipak nije baš tako. Tenzija jeste smanjena i požar utišan, ali žar je ostao. Ostala je ta emocija koja je sve i pokrenula. Osetila si olakšanje, ali trenutno. Bazičan problem ostaje. Na taj problem dodaje se još jedan, a to je višak kilograma koji neminovno sledi ukoliko nastaviš da problem „rešavaš“ na ovaj način. Toga je svaka od nas negde svesna. Otuda i ta krivica, jer znamo da radimo nešto što će problem učiniti podnošljivim ne rešavajući ga.



Uh! Kako ti ovo zvuči? Kao da se znamo? Kao da znam šta radiš iza zatvorenih vrata? Ako je tako vredi se vratiti na tačku 3 - Prethodi joj neprijatna emocija. I sledeći put probaj da zastaneš za trenutak kad kreneš da upadaš u ovo vrzino kolo. Nemoj se plašiti, uvek možeš da nastaviš sa ostalim tačkama. Probaj čisto znatiželje radi da pauziraš i oslušneš sebe kako se osećaš. Bilo bi korisno da to staviš na papir. Kad stavimo na papir onda se nekako računa da se desilo. Pitaj sebe šta je dovelo do toga da se tako osećaš? Odakle ta tuga, bes, dosada, osećaj usamljenosti... Razumevanje, prihvatanje i rešavanje tog problema ukloniće i posledicu, a to je prekomerno uzimanje hrane koje naravno rezultira viškom kilograma. Nekada je lako da neke emocije prihvatimo, a nekada nije. Šta god da je, vredi to prihvatiti i rešiti.


      


Ostali postovi
3 najbitnija dela mršavljenja
Kako sam trajno smršala 43 kilograma?
Umela sam da živim u krajnosti. Nakon zdrave epizode sledila je nezdrava epizoda kojom sam brzo vraćala stare kilograme i uglavnom dodavala i nove. Kako je vreme prolazilo ja sam bila sve deblja. Prestala sam da se klackam tek kad sam poradila na uzroku prejedanja.